Jugoslavenska narodna armija i srpske paravojne postrojbe intenzivno su opsjedale i granatirale grad Vukovar od kraja kolovoza do sredine studenog 1991. godine. Uz slabo naoružane i malobrojne hrvatske branitelje kako iz Vukovara tako i iz svih dijelova Hrvatske, grad su branili i pripadnici drugih etničkih skupina, branitelji među kojima su bili  Srbi, Mađari, Rusini, Ukrajinci, Slovaci i Nijemci. Suprotstavljali su im se deseci tisuća vojnika, pripadnika Jugoslavenske narodne armije (JNA) i srpskih paravojnih snaga koji su bili znatno bolje opremljeni. Zbrinuli su deset puta više topništva i sto puta više granata, mina i drugog streljiva.

Nakon višemjesečne opsade i uništenja kakvo Europa nije vidjela od 2. svjetskog rata, 18. studenog 1991. godine pao je grad Vukovar. Otprilike 7000 projektila dnevno je padalo na grad tijekom tromjesečne opsade, čime je uništeno otprilike 85 posto objekata u gradu.

Nakon pada grada protjerano je na tisuće nesrba, na tisuće je prevezeno u logore u Srbiji, a stotine osoba pogubljeno je na obližnjoj farmi Ovčara i na drugim mjestima. Tijekom opsade Vukovara i nakon nje poginulo je više od 3000 vojnika i civila, od čega 86 djece. Više od 300 stanovnika Vukovara i dalje se vodi kao nestalo.

Istog dana u zadarskom zaleđu nemilosrdnom akcijom etničkog čišćenja pala je i Škabrnja, u kojoj su zločinci pobili 84 branitelja i civila. Škabrnja i selo Nadin etnički su očišćeni od nesrpskog stanovništva i pripojeni Republici Srpskoj Krajini, gdje su ostali sve dok ih hrvatske snage nisu reintegrirale u ustavno pravni poredak Republike Hrvatske 1995. godine. Do danas za ratni zločin u tom ravnokotarskom mjestu 1991. nitko nije odgovarao.

Dan sjećanja ili službeno Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje obilježava se 18. studenoga svake godine kao državni blagdan i neradni dan u Republici Hrvatskoj kao trajno sjećanje na sve žrtve Domovinskog rata.  

Stradalima neka je vječna slava i hvala!