Uoči Dana žena
Osmoga ožujka slavimo dan kojega slavimo kao Dan žena. On je simbol dugogodišnje borbe i napretka u borbi za prava i ravnopravnost žena. Bilo bi lijepo kada bi prava žena i ravnopravnost bili postignuti, ali nažalost stanje je daleko od konačnog uspjeha. Pozitivni primjeri su za svaku pohvalu i ima ih. Međutim, sve češće primamo pozive i e-mailove žena koje iz dana u dan doživljavaju neugodnosti, omalovažavanje i zlostavljanje na radnom mjestu. U moru primjera istaknut ćemo neke. Iz tvrtke koja je još uvijek u državnom vlasništvu, a posjeduje objekte po cijeloj zemlji, često se javljaju nezadovoljne žene. Mnogi se zavaravaju misleći da na mjestima koja nisu privatizirana teku med i mlijeko. Vjerujte, nije tako! Žene se i u tvrtkama u državnom vlasništvu nalaze u jako teškom položaju i svakodnevno doživljavaju neugodnosti od nadređenih. Krše se njihova osnovna prava, naziva ih se „starim babama„, diskriminira ih se zbog pripadnosti sindikatu, ne rade ono što im piše u opisu radnog mjesta, a da ne govorimo da im je plaća smiješno niska. Dolaze s grčem na posao, a s njega često odlaze u suzama. S druge strane imamo primjer hrvatske privatizacije. Gazda uzima hotel te nakon određenog vremena zaključuje kako mu ne trebaju stalni radnici, odnosno da žene „u godinama“ više nisu potrebne hotelu. Sve radnice i radnike stavlja na listu za otpremninu. Među njima i žene koje nemaju nikakve uvjete za bilo kakav vid mirovine. Dovodi radnu snagu iz dalekih i nama susjednih zemalja dajući im veću plaću i puno bolje radne uvjete. Žene koje godinama rade osjećaju se poniženo, frustrirano i tužno. Njihovo iskustvo i dugogodišnji rad se ne cijene, a o dostojanstvu da i ne pričamo!!! Svjesne smo da će se sada mnogi „ dušebrižnici“ zapitati i komentirati zašto te žene nisu promijenile radno mjesto, odnosno zašto nisu tužile poslodavca. Odgovoriti ćemo u ime tih žena, ali i svih nas - radnice i radnici, koji godinama rade na istom mjestu, ostavili su dio sebe, svog života i zdravlja na tom mjestu. Oni su tvrtku stvarali, gradili i žrtvovali se. Tvrtku ne čini samo novac, čini je svaka radnica, radnik! Zašto ne istupe javno ??? Zato što u našoj zemlji, ali ni u svijetu, još uvijek nije nastupilo vrijeme kada će žena slobodno izići i javno prozvati one koji rade to što rade. Čak ni u svojoj obitelji! Borit ćemo se svim snagama da dođe to vrijeme, a do tada Pozivamo sve žene koje doživljavaju bilo kakav vid zlostavljanja, ili kršenja svojih osnovnih radničkih, ali i ljudskih prava, da nam se slobodno jave. Anonimno, ili javno. Možete se javiti na e-mail Sekcije žena STUH, Facebook stranicu Sekcije, na bilo koji broj STUH-a. Svi brojevi su javni i nalaze se na stranicama našeg sindikata. Vjerujemo da ćemo do idućeg Dana Žena napraviti barem malen pomak u borbi za prava žena i rad dostojan žene, radnice. Vjerujemo da zajedno možemo puno više i snažnije! Zato moramo zajedno raditi na daljnjem učlanjivanju žena jer veći broj znači i veći glas, a jak glas daleko se čuje! Kao što često ponavljamo, Dan žena je svaki dan u godini, ali neka ovaj službeni Dan žena bude podsjetnik da moramo i možemo postići to da svaki dan u godini bude naš dan, da možemo bolje, više i snažnije jer žene su te koje mogu, hoće i znaju, koje pokreću svijet! Sretan nam naš dan!!!!!
SEKCIJA ŽENA STUH-a
