Jasna je to poruka kojom je pet sindikalnih središnjica – Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisni hrvatski sindikati, Hrvatska udruga sindikata, Matica hrvatskih sindikata i Udruga radničkih sindikata Hrvatske poručila vladajućoj garnituri da ovako više ne ide. Tako je obilježavanje 1. svibnja, Međunarodnog praznika rada, ove godine proteklo u znaku sindikalnih prosvjeda u svim većim gradovima u Hrvatskoj.
Na Trgu Francuske Republike okupilo se oko dvadeset tisuća sindikalista iz svih krajeva Hrvatske kako bi, ispod sindikalnih zastava i s transparentima u rukama, u zajedničkoj koloni došetali do glavnog zagrebačkog trga na kojemu su sindikalni čelnici, jedan za drugim, prozivali političare – najveće krivce za situaciju u kojoj su se hrvatski radnici našli. Njihovim govorima simbolično je prethodila Carmina Burana kojase orila s razglasa, te video isječci s lažnim, neispunjenim obećanjima premijera Zorana Milanovića.
Mladen Novosel, predsjednik SSSH, pročitao je priopćenje za javnost kojim je niz građanskih udruga dalo podršku sindikalistima, kao i ono glavne tajnice Europske konfederacije sindikata Bernadette Segol , braniteljskih udruga i mnogih drugih.
Odmah na početku oštro je kritizirao prvosvibanjsku čestitku premijera Milanovića koji je građanima zahvalio na odricanju, što su prosvjednici popratili gromoglasnim zviždanjem zviždaljki. Novosel je radnike pozvao na zajedništvo, osudio nasilno ukidanje prava u javnom sektoru čime je vlada i poslodavcima realnog sektora poslala poruku kako se stečena prava i kolektivni ugovori mogu jednostrano ukidati kad kod poslodavac to poželi. „Ne želimo biti siromašni građani u zemlji koja je bogata!“ završio je Novosel.
Predsjednik NHS-a Krešimir Sever rekao je kako se osjeća časno i ponosno što su se sindikalisti odazvali pozivu sindikata u tako velikom broju i dodao kako će doći u još većem broju ne bude li vlada počela slušati zahtjeve radnika. „Vladajući bi trebali ponizno stati pred građane ove zemlje i reći im 'Obećali smo vam, ali nismo u stanju izvršiti'. Međutim, itekako su u stanju pobrinuti se za sebe i svoje! Nas, radnike, nitko neće dijeliti, jedna smo obitelj“, povikao je Sever.
Vilim Ribić, predsjednik Matice, nabrajao je sve slojeve društva koje je vlada uvrijedila i ponizila svojim odlukama i potezima, kao primjerice, prosvjetne radnike koji su zadnji na ljestvici visokoobrazovanih građana kada su u pitanju plaće, ali su bili prvi kada se odlučivalo kome plaću umanjiti. „Prosvjetari vam to nikada neće oprostiti!“, vikao je Ribić. Prozvao je Milanovića u vezi prikupljenih potpisa za raspisivanje referenduma, od kojega nije bilo ništa. „I vi ste, premijeru, tada stavili potpis na peticiju, da biste nas kada ste došli na vlast prevarili. Vaš potpis više nema nikakvu vjerodostojnost i nikome ništa ne znači!“, rekao je Ribić.
Ozren Matijašević obrušio se na, kako ih je nazvao „sulude mjere štednje“ koje su građanima srušile standard, na „suludu poreznu politiku“ i banke koje svoje visoke profite izvoze iz zemlje.
Lejla Sokolović, dvedesetdevetogodišnjakinja iz Splita, obratila se prosvjednicima rekavši kako je nezaposlena, poslodavac joj nije isplaćivao plaće, ni doprinose, a sada joj ne vraća ni radnu knjižicu. Živi s majkom i jedini su im prihodi njezina mirovina. Nažalost, mnogo je takvih primjera.
Željko Klaus, sindikalni povjerenik EKN-a u kutinskoj Petrokemiji, podsjetio je prisutne kako je upravo u Petrokemiji nastao prvi stožer za obranu tvrtke, Stožer za obranu Petrokemije, te veliku ulogu sindikata u njezinu očuvanju. Poručio je vladajućima da se srame jer radnike proglašavaju neprofitabilnima, neproduktivnima, tjeraju ih na štednju… „Jedino čega ćemo se odreći jest hrvatske vlade na čelu s Milanovićem!“, poručio je Klaus i dodao kako je „ovo danas tek sindikalni bljesak, a bljesak je bio akcija ograničenog karaktera nakon koje je uslijedila Oluja“.
Skup na Trgu bana Jelačića trajao je oko sat i pol. Osim sindikalista, na njemu su sudjelovali i brojni građani grada Zagreba, kojima nije smetala vrućina i koji su umjesto roštilja radije odabrali prosvjed. Ono što nije moglo promaknuti očima promatrača bili su nezaobilazni skupljači boca koji su iskoristili priliku da među dvadesetak tisuća okupljenih, koji su se na trideset stupnjeva Celzija pokušavali rashladiti vodom, skupljaju njihove prazne boce kako bi si priuštili makar kakav obrok u slučaju da ne stignu na besplatan grah u Maksimiru.