Turizam je praktički jedini hrvatski sektor gospodarstva koji se koliko toliko uspješno odupire ekonomskoj krizi. Tako je lani zabilježen rast fizičkog prometa, ali i prihoda od turizma, a i mnoge turističke tvrtke ističu dobre poslovne rezultate. Međutim, zaboravlja se da su plaće u turizmu u projeku znatno ispod prosjeka Republike Hrvatske, kao i da je u strukturi radne snage sve manje stalno zaposlenih te sve više sezonaca. Vlada je ove godine uvela dodatno poticanje poslodavaca koji se odluče za čvršći odnos sa sezonskim radnicima i to putem instituta stalnog sezonca, međutim, u praksi se pokazalo kako ova mjera ima svoje manjakvosti te kako je njeno provođenje u praksi malo vjerojatno. O tome što donosi institut stalnog sezonca, ali i što su to vaučeri u turizmu, te kakva je situaciju oko plaća turističkih djelatnika, razgovarali smo s Loredanom Gluhak, regionalnom povjerenicom Sindikata turizma i usluga Hrvatske (STUH) za Primorsko-goransku županiju.

Ograničena primjena

U čemu je problem sa novom mjerom za stalne sezonce?     – Mi smo kao Sindikat pozdravili institut stalnog sezonca, odnosno akciju koja je krenula početkom ove godine. Naime, zalagali smo se da se status stalnog sezonca uvede u primjenu u puno većoj mjeri nego je to do sada bio slučaj. Ta mogućnost je zakonski postojala i prije, ali je u praksi primjenjivana samo u Istri gdje se pokazala jako dobrom. Mislim da je jako dobra ne samo za radnike, nego i za poslodavce koji znaju koga dobijaju tokom sezone, djelatnike koji znaju raditi, koje se može dodatno educirati te se zna da će i iduće godine raditi u istoj tvrtki. Međutim, u ostalom dijelu Hrvatske institut stalnog sezonca nije zaživio. Pretpostavljam jer je su poslodavci stalne sezonce smatrali preskupima, a nisu ni morali uzimati stalne sezonce jer na burzama rada ima toliko nezaposlenih da su se lako ekipirali za sezonu. Ali gledajući na turizam kao granu osjećaja, emocija, doživljaja i kvalitete, mislim da je jako važno ne riskirati već imati kvalitetne ljude za koje poslodavac zna da će kvalitetno odraditi posao. To je uvijek bila pretpostavka razvoja kvalitetnog turizma.     Što konkretno znači institut stalnog sezonca?     – Ova mjera poslodavcima omogućava da država njihovim stalnim sezoncima subvencionira mirovinsku naknadu do 6 mjeseci. Ono što će ograničiti primjenu ove mjere jest to što će poslodavci morati godišnje zaposliti 20 posto od ukupnog broja stalnih sezonskih radnika. Mislimo da je taj postotak prevelik. Već imamo i povratne informacije od poslodavaca koji također kažu kako neće koristiti tu mjeru upravog zbog obveze zapošljavanja. I to je velika šteta te apeliramo da zakonodavac korigira tu mjeru, odnosno taj uvjet, te s poslodavcima raspravi koji je to postotak koji bi došao u obzir i kojim bi bili zadovoljni i jedni i drugi. Ili da se iskoristi primjer Španjolske u kojoj nema takvih uvjeta, a država također subvencionira stalne sezonce. Omjer sezonskih radnika i stalno zaposlenih je, inače, u Hrvatskoj disproporcionalan te imamo tvrtke koje rade sezonski i kod kojih na jednog stalno zaposlenog dolaze tri sezonca. Intencija je očito bila da se poveća postotak stalno zaposlenih, i to je razumljivo, ali onda se svakako taj postotak mora korigirati. Ne možemo hvaliti da imamo mjeru, ako ona neće zaživjeti. Nadam se da će oni koji su tu mjeru donijeli, odraditi izmjene do sezone kako bi ta kategorija konačno profunkcionirala.   

Protiv vaučera

Osim što su uvedene promjene u institut stalnog sezonca, razmišlja se i o uvođenju vaučera. Što bi to konkretno značilo za zaposlene u turizmu i ne olakšava li se tako poslodavcima izbjegavanje zapošljavanja?     – Mi smo se uvođenju vaučera u turizmu jako protivili jer on podrazumijeva rad na određene sate. Pokazalo se kako vaučera u turizmu u Europi nigdje nema, jedino smo došli do informacije da se oni koriste u Belgiji, međutim u reguliranju rada kod pomoći u kućanstvu. Naravno, vaučeri su u primjeni u poljoprivredi, međutim, mislim da razmišljanje, kako bi u turizmu ta mjera mogla nadomjestiti druge vidove zapošljavanja, ne bi bilo dobro jer bi još više demotiviralo sve one koji u turizmu rade i koji od turizma žive.     Na koji način bi vaučeri funkcionirali?     – Vaučeri pretpostavljaju da se na početku sezone kupi knjižica u koju će se upisivati radni sati. No postoji realna opasnost u činjenici da se tako može raditi 90 dana. A znamo da je to kod nekih poslodavaca ustvari čitava sezona. Prema tome, to bi moglo zamijeniti sezonce. Tako da smatramo da vaučeri nisu primjereni u ovoj djelatnosti.     Kada se govori o turizmu često se zaboravlja da je prosjek plaća, prema posljednjim podacima, 19 posto ispod republičkog prosjeka. S druge strane, službene statistike govore o rastu fizičkog prometa, ali i prihoda od turizma? Zbog čega takva disproporcija?     – Nažalost je to tako. Dobit iskazuju kako koje tvrtke. Nažalost, na našem području ih ima malo, one koji posluju pozitivno možemo nabrojiti na prste jedne ruke. Ostali u u teškoćama, a imamo i dva stečaja – Jadran Crikvenicu i Hotele Omišalj. Neke tvrtke su i u predstečaju, neke i dalje ne isplaćuju redovito plaće. Inače, nacionalnim kolektivnim ugovorom smo imali definirano povećanje plaća. One su u pravilu sve godine rasle, osim 2011. Međutim, u Sindikatu smo bili odgovorni pa smo pristupali svakoj tvrtki posebno i obzirom na rezultate poslovanje i situaciju u kojoj je tvrtka bila, razgovarali i dogovarali korekciju plaća. Ali u Hrvatskoj općenito se po mom mišljenju ostvarena dobit neravnopravno dijeli između radnika i vlasnika. Poslodavci, jasno, imaju nekad i opravdanih razloga poput reinvestiranja, ulaganja i slično, ali investirati treba i u ljude. I neki novi proizvod zbog kojeg ćemo biti zanimljivi turistima.   

Hoteli, plaže i more

Koliko je na to utjecala činjenica da su se hotelijerstvom počeli baviti građevinari i slično?     – Mislim da je problem i u tome što su se mnogi poslodavci koji su došli na Jadran orijenirali na sam objekt, odnosno nekretnine, a malo je njih sudjelovalo u kreaciji događanja koja bi privukla goste u destinaciju. Većina se ipak svela na hotele, plaže i more te se u nekim slučajevima stvarala situacija u kojoj se razmišljalo da netko drugi treba osmisliti proizvod, napraviti manifestaciju ili osigurati turističku ambulantu. Poslodavci će reći kako imaju određena davanja što je, po meni, namijenjeno za jednu svrhu, međutim trebali bi se uključiti i u ostale elemente koji čine destinaciju jer netko tko dođe na koncert odsjeda i u njihovim hotelima. Kada bi postojala veća sinergija, mislim da bi u konačnici dobili. U turizmu treba gledati malo kompleksnije i malo dugoročnije od toga da se kaže kako će objekt, koji je po poslovnim rezultatima ispod crte, biti zatvoren. A Hrvatska mora imati prepoznatljive proizvode zbog kojih će gosti dolaziti. Na Kvarneru imamo odlične preduvjete za razvoj zdravstvenog turizma. Očekujem da će u tom smjeru razvoj ići, i zbog pokazatelja koji govore o rastu tog segmenta.     Standardi rada, koji bi definirali obujam posla, nikad nisu zaživjeli iako ih sindikati godinama pokušavaju »progurati«?     – Iako ni nekad nisu zakonom bili propisani, postojale su uzance u turizmu koje su definirale koliko se može i mora napraviti, a da se posao odradi kvalitetno te pritom ne narušava zdravlje radnika. Znalo se koliko sobarica može i mora očistiti soba, koliko se može poslužiti gostiju, na recepciji grupa i ostalo. Nažalost, zbog raznih razloga, toga više nema. I sada kada vidimo kojim intenzitetom djelatnici rade, ispada je da je plaća još i manja. Jer kad se mora, onda se posao i napravi. Tako se i narušava zdravlje ljudi i ako takav presing traje, nije dobro.     Spomenuli ste crikvenički Jadran. Kako ocjenjujete nedavnu odluku da država potraživanja prema jadranu pretvori u vlasničku udjel?     – To je dobro i možda jedini način da se napravi pomak naprijed. Očekujem da će se sve dalje brže dogoditi te da će se naći strateškog partnera. Stvarno bi bilo jako dobro da je on iz turističke branše, neko jače ime, osobito jer na našem području nemamo objekata pod zvučnim imenima. Za Hotele Omišalj, nažalost, ne znam u kojem smjeru priča ide. Na Kvarneru imamo i hotele Novi koji su u predstečaju i nadam se da će se to uspješno provesti.   

Obrazovanje kadrova

Kraj agoniji se ne nazire kod Haludova?     – Tu je 12 godina nerada turizma na prekrasnom prostoru i situacije koja se ne mijenja. Mislim da je to sramota svih nas, najprije za lokalnu zajednicu i za županiju te ostale, da se vlasnika nije prisililo da ondje nešto napravi. Kada se privatizacija događala, vlasnik je bio u obvezi investirati i zato što to nije napravio, ugovor se moglo raskinuti. Netko je to propustio učiniti, iako je mogao i voljela bih da netko za to odgovara. Mislim da se taj problem može riješiti na lokalnoj i regionalnoj razini, umjesto na međudržavnoj. I zašto se pomiriti s onakvom slikom nekad jedne od najvećih turističkih tvrtki na Jadranu.     Što očekujete od najavljene privatizacije turističkih tvrtki koje su u većinskom državnom vlasništvu, a među kojima je i Jadran Crikvenica?     – Cijena svakako ne smije biti jedini kriterij već treba voditi računa o tome da investitor dolazi z turističkog sektora, da ima tradiciju poslovanja u turizmu, za planira razvijati tvrtku, zapošljavati ljude. Tu treba biti odgovoran te u obzir doista uzeti druge faktore osim cijene.     Kako ocjenjujete Strategiju razvoja hrvatskog turizma koja je u donošenju?     – Većim dijelom se slažem s analizama koje pokazuju da ima puno srednjih škola koje obrazuju turističke kadrove, ali i kako program nije usuglašen. Detektirano je i kako ima premalo praktične nastave, kako u srednjim školama, tako i na fakultetima. U Strategiji je rečena još jedna velika istina, a to je da nema edukativnog centra za one koji su završili srednju školu.

PGŽ-u prvo mjesto na sportskim igrama 
   
    Kako je ekipa Primorsko-goranske županije prošla na Sindikalnim stručnim i sportskim igrama u Makarskoj?
    – Moram s ponosom istaknuti kako su naši članovi iz Primorsko-goranske županije osvojili ukupno prvo mjesto. U svojim kategorijama su prvi bili i barmeni, sobarice i recepcioneri, a i ekipa mladih recepcionera je također slavila u svojoj kategoriji. Inače, ovaj susret u studenom planiramo dovesti u Opatiju.
   
Potrošnja turista ovisi o našem umijeću ponude
   
    Još jedna turistička sezona je pred vratima. Hoće li i ova biti »u plusu«?
    – Vjerujem da će turistička sezona opet biti dobra, da smo lani pokazali da je ono što imamo dobro. Međutim, ne vidim što smo to novoga u odnosu na lani napravili. Treba reći kako je pozitivan pomak smanjenje PDV-a na izvanpansionasku potrošnju i to bi trebalo dodatno pokazati učinak. Kad govorimo o potrošnji, voljela bih istaknuti kako je reći da gosti malo troše jako grubo. Mislim da će svaki od gostiju potrošiti ako mu je nešto zanimljivo i ako ga privuče. Prema tome, svi gosti su dobrodošli, a na nama je da ih našim umijećem i znanjem ponukamo da potroše više.